Davorka Jurčević-Čerkez: Svjetski dan knjige

…No, treba znati da se spomenuti plemić u časovima koji su mu dokoni (a tih je u godini najviše i bilo) s tolikim žarom i slašću odavao čitanju viteških knjiga da je gotovo sasvim zaboravio na lov, dapače i na upravljanje svojim imanjem…

Ne bi bilo prilično da mi koji smo svaki dan uronjeni u slova oblikovana u riječi koje su pak oblikovane u rečenice koje na koncu tvore kraći li duži tekst koji će netko pročitati iz bilo koje pobude ili će mu poslužiti tek u neku usputnu svrhu ne spomenemo današnji Svjetski dan knjige i autorskih prava. UNESCO je knjigu definirao kao ukoričenu tiskanu omeđenu publikaciju od najmanje 49 stranica, odnosno kolekciju papira. Odluka o obilježavanju ovoga dana donesena je u Parizu 1995., a datum izabran kao prikladan jer su 23. 4. 1616. preminula čak tri velika ondašnja pisca: Miguel de Cervantes, Inca Garcilaso de Vega i William Shakespeare, neslužbeno i redom nakon komplikacija izazvanih dijabetesom, velike vrućice zbog pretjeranog opijanja i tko zna čega još sve ne.

Zaokupila ga tolika radoznalost i ludost da je poprodavao mnoge hanege oraće zemlje i kupovao viteške knjige, da ih čita, i tako ih zgrnuo u kuću koliko ih se god domogao.

Zbog same činjenice što je riječ oduvijek bila sinonim za kreaciju, odnosno život, vjerojatno bi bilo prikladnije kad bi se ovaj dan obilježavao na zajedničku godišnjicu rođenja nekolicine svjetskih književnika, koja bi sigurno statističkom logikom kao takva mogla postojati. Tako je i bilo u početku, kada se u Barceloni poželjela odati počast Cervantesu na datum njegova rođenja. Zanimljivo je da je UNESCO još prije određivanja ovog datuma 1955. započeo veliki projekt Index Translationum čiji je cilj bio prikupljanje svjetske bibliografije prijevoda, ali čije su službene stranice trenutno iz tehničkih razloga nedostupne.

Sve u sve, tako se zapleo u svoje štivo da je čitao po cijele noći od večeri do jutra i po cijele dane od zore do mraka. I tako se njemu, od maloga spanja i mnogoga čitanja, osuši mozak i pamet mu se najposlije pomuti…

No, iako je Biblija najviše prevođena knjiga na svijetu, prva mjesta zauzimaju autori a ne prijevodi, što je možda ipak još jedna nepravedna omaška nanesena prevoditeljstvu. Dakle prijevodi se ne rangiraju po broju prijevoda na druge jezike nego po autorima koji su najviše prevođeni, kao što je primjerice Agatha Christie.

Knjiga je praslavenska riječ nejasna postanka, možda od staronordijskoga kenning: bilješka, znak, ili od asirskoga kunukku: pečat, preko iranskoga, kao i mađarskoga könyo: knjiga, ili pak od kineskoga king: knjiga, k’yen: svitak). Od pečenih glinenih pločica bambusovih daščica, kore od drveta, palmina lišća, životinjskih koža, tekstila, kovina i bjelokosti, voštanih pločica, svitka od svile, papirusnog svitka, pergamenta, papira s tiskom s pomičnim slovima sve do današnjih elektroničkih knjiga, ova je tvorevina doživjela preobrazbu u kojoj, nadamo se, neće spasti na dva slova. Jer, kao što ni prevoditeljski alati ne mogu zamijeniti živi ljudski mozak, tako ni živu opipljivu knjigu u rukama ne može zamijeniti ona izložena na zaslonu. Ljudskom je doživljaju knjige potreban osjet dodira, odlaganja, uzimanja i prelistavanja, bliske fizičke prisutnosti svijeta u koji čitatelj uranja. Većina nas ne misli da je to zastarjela predodžba nego ona koja će svoju preobrazbu potrebnu čovjeku od knjige doživjeti nakon što nam hladni zaslon na koncu učinkom suprotnim od onoga prvotno zamišljenog pomrači vidike koje bi knjiga u rukama trebala otvarati. Stoga slutimo i nadamo se da će novi naraštaji silom prirodnih zakona osjetiti čežnju za knjigom staru toliko tisuća godina, iako naravno nipošto kao bistri vitez o kojem Cervantes, u spomen na kojeg se ovaj dan i počeo obilježavati, govori u vrsnom prijevodu svoje knjige.

Po glavi mu povrvi sve to što je u knjigama čitao, i čarolije, i kavge, borbe, izazovi, rane, udvaranja, ljubavi, nezgode i gluparije nečuvene. A uvrtio je u glavu da je zgoljna istina sva ta zbrka sanjarija što ih je čitao, te mu na svem svijetu nije bilo pouzdanije historije… (Bistri vitez don Quijote od Manche, Miguel de Cervantes Saavedra, sa španjolskoga preveli Iso Velikanović i Josip Tabak  – naslov izvornika: El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha)

Takvu ćemo očaranost dakle ipak ostaviti njemu, jer mu bolje pristaje. Sretan vam bio Svjetski dan knjige!

About the Author

You may also like these