Od svetog Jeronima do danas nije se puno toga promijenilo. Ovo je rečenica koja bi bila mogla prirodno zazvučati samo u nekom znanstveno-fantastičnom filmu. Jeste, realnost i fantastika nevidljivo su i spretno zamijenile mjesto. Što reći kolegama na današnji dan i kako im ga zaželjeti sretan?
Nemojte besplatno puniti memoriju AI-a, nemojte usporavati neuroplastičnost svojih mozgova, nemojte se prodavati, predavati i prevoditi za sitniš.
Dva poglavlja Prevoditeljske povelje koju je Međunarodna federacija prevoditelja (FIT) napisala u Dubrovniku 1963., da bi bila ponešto izmijenjena u Oslu 1994., odnosi se na prava te ekonomski i društveni položaj prevoditelja.
– Prevoditelji uživaju ista prava kao ostali radnici…
– Jamči se da prevoditelji primaju pravičnu naknadu za primjeren životni standard…
Ove lijepe sindikalne obrasce slobodni prevoditelji ili tzv. freelanceri u pravilu nisu često doživjeli. Kao ni još puno toga iz Povelje koju je vrijeme, bit će, zgužvalo, uprljalo bljuvotinama prejedene umjetne inteligencije čijem teku nema kraja i koja će progutati svaki vaš prijevod (a posebice bolno za prevoditelje one književne) te bacilo daleko u prošlost uputivši je kao hitac prema svetom Jeronimu koji zacijelo nije mogao zamisliti što će se sve njegovim kolegama izdogađati na ovom svijetu.
Možemo ustvrditi da smo tek usputne, potpuno nevažne žrtve šačice milijardera radi kojih nam se AI prisilno nameće pretvarajući nas u njegove pametne sluge koji humaniziraju finalne proizvode generiranih prijevoda. No taj će balon kad-tad puknuti jer ne postoji način da ga se monetizira svim ljudima, osim onima koji su ga i napuhali u potpuno nehumane svrhe, ratove koji se više ni ne vode oči u oči. Tako ni mi svoje ne možemo voditi protiv nevidljivih protivnika, osim vlastitom pameću koja nam je podarena. No to je tema o nehumanom tehnofašističkom imperijalizmu za koju na današnji dan nema mjesta.
Ponekad iskreno poželim da prevodim uz svijeću okružena hrpom prašnjavih knjiga poput svetog Jeronima, zbog čega se pomalo zlurado i potajno ponadam da je Nikola Tesla osmislio plan kako da u jednom času nestane struje na ovom planetu. „I više ne bi struje…“, glasio bi prijevod njegovog tako zamišljenog zapisa. Dragi prevoditelji, svrha ove naše čestitke nije u tome da vas obeshrabri, upravo suprotno. Stoga se i prisjetite beskrajne mogućnosti vlastitih mozgova koje nikakvi strojevi ne mogu nadvladati, kao i jedinstvene ljepote koja se može osjetiti samo u usporedbi dvaju jezika s kojih i na koje prevodite, a čiju čudesnu prirodu ništa ne može oponašati. Sretan vam Međunarodni (ili Svjetski, već po volji) dan prevoditelja!
Davorka Jurčević-Čerkez (uz pomoć studenta Gabriela Čerkeza, zaslužnog za pojašnjenja nekih pojava i pojmova)
